Đe slobidan um mislima tuče
Zatvorenom bolje je nek se povuče
Jer vječan jeste što je u njegovoj biti
I sokolu nema vajde od vrane se kriti
Kada spava ne prilaz’ lavu junače
Pogledom bi lako tvoje namjere pročitao
Da ljubiš zlo osmijehom bi razagnao
Zbog riječi meke tvrd bi se kajao
Kada sanja ne zamišljaj kakva u glavi sreća prebiva
Spokojan je dovoljan srećom svijet da snabdijeva
I kad ga pitaš zašto srećan spava
Odgovoriće Ljubav je u tuzi vrat i glava
Kad se budi zemlja podrhtava
A od tebe se očekuje iako znaš šta te čeka
Baci u vatru sve muke ko i lani
No svati da su rane kratka v’jeka
Ako vidiš poetu on ti gusle života pravi
U tuzi naći te i pjesmi njemu je milo
Opjevati da je prošlost snaga po naravi
Gusle gude đe je gudalo bilo
Ostavite komentar