Jesen 2018.

Ivana Letić

Zgroženi i pomalo žalosni dani
prolazili su u tišini i samoći
prepunoj sjenki mrtvila i praznine.
Obojeni kamenim i tamnim bojama jeseni,
uz tmurne zvuke novembarskog povjetarca
i tuzne cvrkute ptica tiho su tekli.

Nada i stabilnost u teškim trenucima
sve više na izmoglu je bila.
U glavi odjekivali su glasovi,
prepuni beznadja i gordosti,
a u duši sijevale su iskre
žalosti i jada.

Noćima sanjala sam iste snove.
Bijelu kuću prepunu crnoga cvijeća
Krvave zavjese kroz koje dopire svjetlost
Ženu u plavom sa cigaretom u ruci
u sobi prepunoj dima i prašine.

Svaka nova zora tajnu je skrivala.
Skrivala je broj trzaja i suza u noći.
Umorna i krvavih tamnih očiju,
gledala sam u iskre radosti
I nadala se da će i ova jesen konačno proći.

Ivana Letić

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*