„…Ako nemas zasto umrijeti
Nijesi se trebao radjati.
Ako ne znas zasto si se rodio
I za pravu smrt si zakasnio.
Cilj ljudskog zivota je nesto
Zbog cega ces zivot prezirati.
Kom je zivot najvisa svetinja
I sve ono zbog cega se zivi
Sve to nije dostojno zivota
Zbog toga se ne moras radjati.
A ko se god rodi bez razloga
Bez razloga mora i mrijeti.
Svak se odje s razlogom radjao
Znao sta s zivotom i smrcu
Jedino je to dostojno ljudi!
To se dobro znalo i pamtilo
S kojijem smo pozvanjem stvoreni.
Nije bilo ove pucibruke
Ni toliko suvisna naroda
Koji ne zna ni sta ce na zemlji.
Ni ko ga je ni zasto stvorio.
Radjaju se i zale da umru
A ne znaju ni sto su zivjeli!
Sta ce ljudi toliki na zemlji?
Ideja je ljudska ponizena!
Svaka vjera tako ce propasti.
Svaki smisao tu ce postradati.
Velike je tajne vazda znalo
Malo ljudi – i dok ih je malo
Onda svaki mora biti pravi
Kad su pravi – dosta ih je malo.
Sta će ovaj bozji gamiz ljudi
Kao neka nova vrsta muve?
Cemu sluze slijepi narodi?
Skoro ce ih i zaprasivati…!“
Ostavite komentar