
Budio si se poput mača
stjenovito ti bilo tvoje lice
uživao si koračati selom
sokacima, do kraja svake ulice
Znam da nisi brojao korake
ali si pamtio gdje se ptice gnijezde
sadio si breze s granama plavim
gledao kroz krošnje noću u zvijezde
Sa pjesmom si budio tišinu
razorenu dušu u dubini bez dna
osmijehom na licu skrivao si
ono malo radosti na rubu bezdana
Volio si breze magične i vitke
listovima svojim ti je milovala lice
a ti bi da obletiš oko krošnje njene
fališe ti samo krila ptice
Dozivao si kišu zazivao sunce
da izmami zrake tog čarobnoga sjaja
a danas ti breze iznad tvoje glave
čuvaju stražu tvog smiraja
Ko solunski sveci u smiraj tvog života
Tvoje breze budno čuvaju ti stražu
Iznad tvoje glave uz zvižduke vjetra
pjevaju ti tvoju pjesmu najdražu
Ostavite komentar