Moj otac i breze

Boško Beuk

Budio si se poput mača
stjenovito ti bilo tvoje lice
uživao si koračati selom
sokacima, do kraja svake ulice

Znam da nisi brojao korake
ali si pamtio gdje se ptice gnijezde
sadio si breze s granama plavim
gledao kroz krošnje noću u zvijezde

Sa pjesmom si budio tišinu
razorenu dušu u dubini bez dna
osmijehom na licu skrivao si
ono malo radosti na rubu bezdana

Volio si breze magične i vitke
listovima svojim ti je milovala lice
a ti bi da obletiš oko krošnje njene
fališe ti samo krila ptice

Dozivao si kišu zazivao sunce
da izmami zrake tog čarobnoga sjaja
a danas ti breze iznad tvoje glave
čuvaju stražu tvog smiraja

Ko solunski sveci u smiraj tvog života
Tvoje breze budno čuvaju ti stražu
Iznad tvoje glave uz zvižduke vjetra
pjevaju ti tvoju pjesmu najdražu

Boško Beuk

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*