O djeci i nedjeci

Marko B. Petrić

Što se sada bojiš kiše?
Na satu užitka vrijeme ti stade
Boli sada svaka sekunda
Gdje zbog tebe ti propade

Dao si mlinaru tužan da bude
Poslednji da čeka plavih polja rast
No posljednjem i prvom nebesa sude
Negdje će hrast negdje đavolja slast

Zašto ne bi brodolomnik bio
Dok voliš ko kapetan da ti zavide:
,,Kako li je o tom kormilu snio?
Nisam vrijedam da bi me spasio“

Nije smetala veselici skrivena tuga
Dok je ubijaš željnu smijeha
Rijeka bujna mala zbog suše presahla
Teško smijehu zbog tuđeg grijeha

Šta je ono za šta krvariš?
Koliko znam ne boli svileno trnje
Na grbači tuđe snove ostvariš
Pa odijelom ponosno gaziš prnje

Svi su ti krivi,kažeš nisi dijete
Truležna ti perja lastavici prijete
Pa od takvog prediva drugima pleteš
Zagrijana srca kamenom opečeš

Pogledaj svu ,,djecu“ oko sebe
Je li te sramota pravih suza?
Zbog svih tvojih vještačkih zvijezda
Nisu dosljedni svojih plodova berbe

Što se sada bojiš kiše
Kad mašte djetinje plače grob
Plače Milost od svih ideala viša
Da pepeo i prah bar opere kiša

Marko B. Petrić

1

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*