Ove su riječi crne od dubine,
Ove su pjesme zrele i bez buke
– one su, tako, siknule iz tmine,
i sada streme k’o pružene ruke.
Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
I katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postat će zlatnik,
A moje suze dat će đerdane.
No one samo imati će cijenu,
Ako ih jednom, u perli i zlatu,
Kolajnu vidim slavno obješenu,
Ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.
Kad pređem na san u vatri gorenja ruku moju hvata ruka strasno blaga kraj mene treperi vedra moja draga dok mi vihor čupa šume iz korenja. Pod životom gori život snom te strasti, šiklja mlaz […]
U slutnji, u čežnji daljine, daljine; u srcu, u dahu planine, planine. Malena mjesta srca moga, spomenak Brača, Imotskoga. I blijesak slavna šestopera, i miris (miris) kalopera Tamo, tamo da putujem, tamo, tamo da tugujem; […]
Svaki ostavlja znakove na putu, ne samo trag koraka i stopu nogu, nego i kretnju ruku napregnutu, maglovitu u prolaznom slogu: svi se kreću i mijenjaju u bogu. Lica su ljudi možda zagonetna slova. Lica […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar