Kako ona izgleda,
ima ruke od pliša,
jesu joj usne od meda,
smije se kad pada kiša?
Ima pogled što topi
visoke ledene brijege,
i sa tom vodom škropi
na licu malene pjege?
Plače zbog patnje tuđe,
a sreći ubogih raduje,
zna voljeti luđe,
nego u snovima što snuje?
Smjernim pobožnim hodom
dođe katkad u hram,
nekom prazničnom zgodom
da je ugledam?
Mirišu li joj grudi,
na svježi perec sa makom,
za nekim da li žudi,
ko ja za njom neznankom?
U kuću te zatvori zima bez potrebe prijeke ne putuješ neko vrijeme kuvano vino po studeni štima, raspredaš do kasno na dosadne teme. Proviriš ponekad na prozorska okna, da l’ najezda bijelih varvara još traje, […]
Maleno gnijezdo na grani stoji ptičica tu je izlegla ptiće, ko svaka majka dječicu goji, noseć im zrnevlje i crviće. Vječito pište dva goluždravca, kad ona ih hrani iz kljuna, ulovila je mušicu i skakavca, […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar