Pjesma tog vremena

Ivana Letić

Noći ispunjenje patnjom i bolom,najgore su
kada se boriš sa samim sobom
i sa onim što stvarno osjećaš prema nekome kome nije stalno ni da postojiš.

Sve više se gubi smisao u svemu.
Ništa više ne osjećaš i niko ne osjeća za tebe.
Sve manje te stvari dotiče.
Gubiš se u nečemu za šta nisi siguran ni da postoji.

A šta je to što nas sve pokreće?
Šta je drugo ako nije ljubav?
To je nešto što nas uzdiže iz dna
i ponovo vraća u pepeo iz kojeg smo nastali.

Tvoj život se samo jednom živi.
Udahni sreću i ponovo se rodi.
Ponovo će ptice na granama zapjevati
i konačno će mir i spokoj do tebe doći.

A na kraju će se sunce ponovo uzdignuti
veliko,toplo,puno ljubavi kao nikada,
da ti kaže “bilo je dosta”,
baš onda kada ti se čini da je sve gotovo.

Ivana Letić

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*