Ja se zagledah
u njene oči,
da vidim luči
kako se pale.
A ona suzicom
obraze skvasi,
u njedra da skrije
zvjezdice male.
Ja je na grudi
privukoh bliže,
da joj opčinim
biće u noći.
A ona šapuće
najljepše pjesme
mojoj sljepoći.
Ja joj raskopčah
vezice puste,
da srce ne vene
u kaputu.
A ona zaječa tiho,
tiše,
mjesecu žutu.
Ah, joj cvijete, proljetnice, joj ljepoto sa Krendaljke, kad se sjetim tvoga hoda preko moje Umetaljke. Sunce klonu, ali ti zasija, joj mirisna rapsodijo; e, ja mišljah da si cvijeće, srca moga poezijo. Pa ja […]
Uplašenih očiju premetao je po rukama nova sepeta: ovaj kao da joj je malešan, ovaj kao da joj je potaman. Ljeskovina zavodljivo bljeska pod dlanovima ogrubjelim, nudi mu se. Kasno je, ljubavi moja, kao da […]
Bješe li ljubav kad mi ponudi medeno šerbe i kiflice u maku… ili bješe grijeh? I tiše nego cvijeće spava šapuću pod svilom njedra u mraku. Bješe li pjesma kad te zazvah: „Umorna li si?“ […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar