
Miroslav Mika Antić pesme


Stranica iz dnevnika
Ništa neću da joj kažem jer neću. Ona je jedna neozbiljna najobičnija balavica. Mi stariji, mi iz osmog razreda, stavimo ruke u džepove i zviždućemo kroz zube. Baš nas briga za te devojčice. Ništa neću […]

Šta se tu može
Mama mi kaže: luckasto moje, šta se to zbiva u tvojoj glavi? U njoj dečaci, kažem, postoje, dečaci smeđi, crni i plavi. Mama mi kaže: luckasto moje, zar mogu tamo svi da se slože? Ja […]

Plavi čuperak
Čuperak kose obično nose neko na oku, neko do nosa, al’ ima jedan čuperak plavi zamisli gde? U mojoj glavi. Kako u glavi da bude kosa? Lepo. U glavi. To nije moj čuperak plavi već […]

Protestna pesma
Svašta umem. Stvarno umem. Samo – sebe ne razumem. Ja, čuvao, ljudi ovce tamo negde na kraj sveta, mojoj deci kajmak smeta, luk im smeta… Sve im smeta. Ja do škole pešačio i po kiši […]

Besmrtna pesma
Ako ti jave: umro sam, a bio sam ti drag, onda će u tebi odjednom nešto posiveti. Na trepavici magla. Na usni pepeljast trag. Da li si uopšte ponekad mislio šta znači živeti? Ako ti […]


Bosonoga pesma
Ovo je pesma za tvoja usta od visanja i pogled crn. Zavoli me, kad jesen duva u pijane mehove. Ja umem u svakom novembru da napravim jun. I nemam obicne srece. I nemam obicne grehove. […]

Pesma za nas dvoje
Znam, mora biti da je tako: nikad se nismo sreli nas dvoje, mada se trazimo podjednako zbog srece njene i srece moje. Pijana kisa siba i mlati, vrbama vetar cupa kosu. Kuda cu? U koji […]