Vlado Ilić se vodi da je rođen u Puhovcu 1958. godine, mada ništa o tome mjestu ne zna niti ga se sjeća, zato što se tamo samo rodio kao što se neko rodi u avionu, jer mu je otac kao šumar u to vrijeme u tom okresu privremeno službovao do povratka u svoje rodno mjesto Donji Vakuf  kojeg i sam autor smatra svojim rodnim mjestom i ako nije. Sada živi u Brnu.

Diplomirao je na FON-u u Beogradu i u toj kibernetičkoj sferi skoro cijeli radni vijek  raznim softverskim alatima pravio i prodavao nešto što se neda opipati a ljudima je od velike koristi.

Prepričavao a nikada objavio svoje tri knjige Foliranje zemlje, Pusti me da tečem i Sarajevska cigla.

Zašto je odustao od objavljivanja svoje prve knjige, ovako objašnjava:
“Nisam  imao strpljenja da napišem roman pa sam riješio da napišem  pjesmu.
Pjesmu o svemu što sam mislio da stavim u roman.
Pjesma koja je nastala nakon dubokog  razmišljanja je bila toliko mala da je bilo smješno staviti je na papir.
I tako postoji jedan roman, koji niko ne može da pročita.
A kada bi ga i pročitao shvatio bi da i nije imao razloga da ga čita.
Činilo bi mu se da ništa nije ni pročitao.
Znao je i sam tu psovku.