Padalo je besramno, zalazeće Sunce
Na moje usne, na moje ruke, na oči
Opeklo slabost podijeljenog sumraka
Vrela noć se dužila, snažno nas optoči.
Gubilo me Sunce, pa željno ljubilo
K’o što žudni vjetar ljubi prikazanje
Plakala su plava, obljubljene jedra
Okićena modrim, promrzlim nemanjem.
Udisala duša miomiris ruku
Stapale se sanje i dodiri strasti
Čežnjivi smiraj preklinjao zoru
Bludna jedra ne bi smjela pasti.
Noć i jutro zajedno u izmučenom danu
Zatečen vjetar miluje pala, zgažena jedra
Spreman krči puteve vječitom bježanju
Skliznula katarka na umorna bedra.
Ostavite komentar