Car Murate u Kosovo pade,
kako pade, sitnu knjigu piše,
Te je šalje ka Kruševcu gradu,
Na koljeno srpskom knez-Lazaru:
„Oj Lazare, od Srbije glavo!
Nit’ je bilo, niti može biti:
Jedna zemlja a dva gospodara,
Jedna raja, dva harača daje
Carovati oba ne možemo,
Već mi pošlji ključe i harače,
Zlatne ključe od svijeh gradova
I harače od sedam godina;
Ako li mi to poslati nećeš,
A ti hajde u polje Kosovo,
Da sabljama zemlju dijelimo.“
Kad Lazaru sitna knjiga dođe,
Knjigu gleda, grozne suze roni.
– – – – – – – – – – – – – – – – – – – – –
Da je kome poslušati bilo
Kako ljuto kneže proklinjaše:
„Ko ne dođe na boj na Kosovo,
Od ruke mu ništa ne rodilo:
Ni u polju bjelica pšenica,
Ni u brdu vinova lozica!“
kosovo je srce srbije
Pesma je tužna i u isto vreme prelepa