2 komentara

  1. Najljepša priča
    (za Dobricu Erića)

    Imao sam veliku čast i neopisivo zadovoljstvo, nekoliko časova družiti se sa velikanom srpske poeezije i slušati njegova veličanstvena djela.
    To druženje, ostavilo je na mene takav utisak, da sam dobio želju da napišem najljepšu priču na svijetu. Znam da samo u najljepšoj priči, imao bih pravo da pišem o srpskom ’’Jesenjinu’’, a vjerujem da ovom uporedbom, ni jednoga niti drugoga neću povrijediti. Svjestan sam da nisam sposoban da napišem tako lijepu priču, pa je zbog toga neće ni biti, ali mi je žao što ćemo i ovog našeg Velikana slaviti tek posthumno; Takav smo mi narod.
    Nadajmo se da će nam naš veliki Pjesnik,Čovjek i Gospodin – Dobrica Erić – oprostiti, a mi, da ćemo jednoga dana shvatiti svu njegovu pjesničku i ljudsku veličinu te biti srećni i ponosni što je on naš.
    DOBOJ, maj 1997 Radivoje Radić

    • Posthumno ga odlikovaše, baš kao što rekoste. Veliki i skromni obično tako prolaze. Predobro Dobrica se pridružio svom Dobrivoju bratu, svom ocu i majci koje je tako divno opevao u pesmu „Dobrica i Dobrivoje“. Ako ko zna u kojoj zbirci pesama se nalazi tekst ove divne pesme, da odgovori.Na internetu je nema.

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*