Ispod nedogledne visine plave, ja sam danima lutao pognute glave, i tražio negažene staze, i poljsko cveće brao. I mislio sam da zbog prolećne kiše uzbrano cveće ne miriše, jer ga je pljusak u pupoljku [...]
Ide sen moja pored mene, Ognjena sablast i džin modar; Preda mnom kao vođ bez smene, Kao žbir za mnom, nem i bodar. Pred šumom presta da me prati, Za šumom već me opet čeka; [...]
Nekad u davno doba preko dalekih gora prvo je ovamo došla šarena ptica roda Dugo je kružila sama iznad ove ravnice između Vučijaka i gore Motajice… Stizali sa svih strana iz svog starog kraja, kroz [...]
Mislim na tebe kad se od sunca zapali pučina sva, Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka. Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah, sred noći, kad čoveka na uskoj stazi obuzme [...]
Ja sam rođen u cveću livada; čuvah stada pokraj reke Gruže al’ zavoleh devojku iz grada sa usnama ko pupoljak ruže. Bele ruke a prsti ko dirke pričahu mi najnežnije bajke. Zalud uzdah iz grudi [...]
Poezija Dušana Vasiljeva ⇒ ČITAJ Dušan Vasiljev (1900 — 1924) bio je srpski pesnik, prozni i dramski pisac, jedan od najznačajnijih srpskih ekspresionista. Život Rođen je u Velikoj Kikindi, tada u Austrougarskoj, 19. jula 1900. [...]
Noć mračna i pusta. Mraz hvata i bije. U čađavoj izbi kuje kovač stari; Na domaku ognja lice mu se žari, Niz kosmate prsi znoj potokom lije. Pod udarom snažnim lete iskre krupne K’o da [...]
Teče reka kriva Drina, teče nešto neobično: Imam Oca, imam Sina, samo nemam sebe lično. Moj otac još kuću nosi na plećima, snažan, čio, a moj Sin, princ zlatokosi sutra bi se oženio. Mada mi [...]
Čempres na Humu, tanak kao svirala, ni do ramena mi ne bi. Mlad kao mlado proleće. Zelen kao glad detinja. Čempres već je, slutim, visok kao uspomena na ljude koji su minuli a stajali su, [...]
Zbogom, zaboravi, ljutnju ostavi. A pisma spali, kao most. Nek se prekali tvoj put, da bude prav i prost. Kroz magle da se za tebe krase zvezdane šatre, i nade puke zgrejati ruke kraj tvoje [...]
Verujte mi, deco, nije šala – u mojoj bašti živi vila mala. Ima lepa šarena krila i zove se Dobrila. Voli moje mirisno cveće, ukrasne trave i drveće. sa pčelama se najviše druži, a spava […]
Tebi mučenice, odu noćas pišem. Što cvijeće u kosu nikad nisi splela Što su ti maramu crnu uvezali, I suzu u oči, za narod i sela. Tebi evo, majko, što si me mlijekom Sa ranjene […]
Na tebe mislim kad u zvezde gledam. Pred tobom srce odma’ bih da predam, a ti kao knjiga sa bezbroj strana, još uvek nova i nepročitana. Mnogi su pokušali da te pročitaju, zašto su pokušavali […]
Kada budem umro jednog dana, Ne žalite što nisam sa vama. Ćerka me zove već duže vreme, Kada ćes oče doći kod mene? Stalno te čekam, da nisam sama, Kada ćeš doći jednog dana, Dugo […]