Pokosovski ciklus

Pesme:

1. Orao se vijaše nad gradom Smederevom (Najstariji sačuvani zapis srpske narodne pesme 1497. godine)
2. Bolani Dojčin (Vuk Karadžić, 1845.)
3. Dioba Jakšića
4. Đurđeva Jerina (Vuk Karadžić, 1845.)
5. Ženidba Đurđa Smederevca
6. Ženidba Popović Stojana
7. Kad je Vuk Ognjeni umro šta je naredio na samrti (V. Bogišić, Narodne pjesme iz starijih, najviše primorskih zapisa, knj. prva, Beograd 1878, br. 16)
8. Margita djevojka i vojvoda Rajko
9. Oblak Radosav (Vuk Karadžić, 1845.)
10. Oslobođenje Beča od Turaka
11. Porča od Avale i Zmajognjeni Vuk (Vuk Karadžić, 1845.)
12. Smrt vojvode Kajice
13. Smrt vojvode Prijezde (Vuk Karadžić, 1845.)
14. Smrt Maksima Crnojevića

Pokosovski ciklus pesama obuhvata pesme o otporu turskim osvajačima i prilikama u našoj zemlji posle poraza na Kosovu polju. Srpska država nije pokorena odmah, nego je bila osvajana još oko sedamdeset godina posle kosovskog boja. Kad su je turski osvajači potpuno zauzeli  nastao je veliki teror nad narodom. Mnogi Srbi iselili su se u Južnu Ugarsku, stupili u mađarsku vojsku i borili se protiv turskih osvajača, braneći tako svoj čast i otadžbinu. U Srbiji u  otporima turskim osvajačima isticali su se braća Jakšići, Vuk Grgurović, vojvoda Prijezda, Oblak Radosav i drugi. U Cnoj Gori najsnažniji otpor Turcima pružali su Crnojevići. U svim pesmama pokosovskog ciklusa opevan je viteški otpor srpskih i crnogorskih junaka prema nasilju, nepravdi i zulumu surovih  Turaka.  Mržnja prema bezdušnom osvajaču i želja za slobodom bile su velike. One su našim junacima davala ogromnu snagu i učvršćivala misao da je bolje umreti ponosno stojeći, nego živeti klečeći, bez časti i dostojanstva.