Mala prosjakinja

Plače cura pored dveri što u sjajne vode dvore,
A u dvorima ko srebro smijeh se čuje, pjesme ore,

Plače cura i mrzne se od jesenje hladne bure,
I ozeblom rukom briše suze što joj licem cure.

Sa suzama ona samo tvrdu koru kruha prosi,
Od stida i uzbuđenja glas joj molbu jedva nosi.

Al od buke pirovanja ne čuje se njena želja,
I curica stoji, plače pored smijeha i veselja.

Sergej Jesenjin

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*