Mir i tišina

Željko Perović

Često se desi da umoran sjednem
Na klupu u parku da odmorim
A vjetar hladan i jesen hladna
Zubata od prošlosti kazna
Šiba mi lice i ratuje sa tjelom
I srcem mojim

U meni sve zamrlo
Hladilo okovalo tijelo
A pogled kao da noge ima
Stidan od sretanja
U stranu bježi
Da me neko ne prepozna
Da me ne tješi
Od mene i zvukovi
Kao i vukovi
Daljinama se skrili

Nikad pomišljao nisam
Na klupu da sjednem
Ali vrijeme je promijenilo boje
I lišće opalo je
Ili su krive naočare moje
Ili se nebo nije umilo
O Bože dali sam vrata zaključao
Ili se vjetar umjesto mene uselio!

Željko Perović

1 komentar

  1. Hvala za objavu meni drage pjesme!
    Ovu sam pjesmu pisao sa posebnim osjetilom. Slovima sam provukao nit od mladosti pa sve do danas! Kada bi oči govoriti znale život bi nam bio pun ljubavi i sreće! ŽeSP

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*