Žezlo

Željko Perović

Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene

Tragovi moji ostaše u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
I kad kiše padnu a proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje

Ne možeš mi ništa a možda je i bolje
Otići što dalje iz ovoga svjeta
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!

Željko Perović

1 komentar

  1. ŽEZLO
    Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se nekad poigra sa nama, kao cvjetak se ukaže, a nenadan ga vjetar kao ponosne mladalaćke misli okrene na drugu stranu!
    Ljubav zna da razboli, ali može da izliječi kao najbolji lijek! ŽeSP

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*