Polagano idem u suprotnom pravcu
Načinih pokret isto ko da hoću
Podići žezlo što osta od tebe
Al bolje je tako nek u sjenci vene
Tragovi moji ostaše u pijesku
Zavejana mašta već polako ledi
I kad kiše padnu a proljeće dođe
Umoran i sjetan ja ću biti ovdje
Ne možeš mi ništa a možda je i bolje
Otići što dalje iz ovoga svjeta
Osjećaj je ljepši kada niko ne zna
Kom pripade i bez žezla čedna!
Često se desi da umoran sjednem Na klupu u parku da odmorim A vjetar hladan i jesen hladna Zubata od prošlosti kazna Šiba mi lice i ratuje sa tjelom I srcem mojim U meni sve […]
U raskošnom sjaju uličnih sjvetiljki Grad se bestidno kupa Sa pločnika košmar u zidine se strpa A tajac na tren avet probudi Što bjesna iskoči iz brloga svoga I poput ranjene zveri zviždukom projuri A […]
Moje se sunce Nebom pokrilo Veliko srce U sićušno se tijelo UGNJEZDILO Za jednu godinu sedam godina je DAO Vragolasto gleda Samo što ne pita – Zašto Si suze Umjesto mene POZVAO Za jednu godinu […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
ŽEZLO
Ovu sam pjesmu napisao dok sam mladovao. Ljubav se nekad poigra sa nama, kao cvjetak se ukaže, a nenadan ga vjetar kao ponosne mladalaćke misli okrene na drugu stranu!
Ljubav zna da razboli, ali može da izliječi kao najbolji lijek! ŽeSP