
Jedino oružje koje nosim,
puno je uvek i spremno
Ponosno i verno srce prastanja.
Jedini nož kojim bodem,
kad se okrenem i odem,
u sred lažnog izlaganja.
Ako dopru vređanja,
ako me sruše tuđa viđenja,
ne želim da kažem kasno doviđenja,
i rano postanem isti.
Plaše me te misli,
žalost što mogu da nanesem,
i muke što mogu da ponesem,
i što dugo stojim na kiši.
S’ mislima bez kišobrana.
Pod olujnim nebom bez gromobrana,
i jedina utešna odbrana su vera i sudbina.
Drhte mi usne kad čovek uzme,
svoje blatnjave ruke i stavi na lice,
čistog coveka samo da oduzme,
tek poneki blažen sat.
Ako dopru vređanja,
ako me sruše tuđa viđenja,
ne želim da kažem kasno doviđenja,
i rano postanem isti.
Ostavite komentar