Sveti Savo

Zbor zborila gospoda rišćanska
Kod bijele crkve Gračanice:
„Bože mili, čuda velikoga!
Kud se đede car-Nemanje blago,
Sedam kula groša i dukata?“
Tu se desi Nemanjiću Savo,
Pa govori gospodi rišćanskoj:
„Oj Boga vam, gospodo rišćanska!
Ne govor’te o mom roditelju,
Ne govor’te, ne griješ’te duše:
Nije babo raskovao blago
Na nadžake, ni na buzdovane,
Ni na sablje, ni na bojna koplja,
Ni dobrijem konjma na rahtove;
Već je babo potrošio blago
Na tri slavna srpska manastira:
– Jednu babo sagradio crkvu:
B’jel Vilindar nasred Gore svete,
Krasnu slavnu sebe zadužbinu,
Vječnu kuću na onome sv’jetu,
Da se njemu poje leturđija
Onog sv’jeta kao i ovoga;
– Drugu babo sagradio crkvu:
Studenicu na Vlahu Starome,
Krasnu slavnu majci zadužbinu,
Svojoj majci carici Jeleni,
Vječnu kuću na onome sv’jetu,
Da s’ njojzi poje leturđija
Onog sv’jeta kao i ovoga;
– Treću babo sagradio crkvu:
Milješevku na Hercegovini,
Krasnu slavnu Savi zadužbinu,
Vječnu kuću na onome sv’jetu,
Da s’ i njemu poje leturđija
Onog sv’jeta kao i ovoga.
Ostaloga što preteče blaga,
Ostalo je blago poharčio
Zidajući po kalu kaldrme
I gradeći po vodam’ ćuprije,
Dijeleći kljastu i slijepu;
Dok je duši mjesto uhvatio,
Sedam kula blaga poharčio:
Eto babo kud poharči blago!“
U glas viknu gospoda hrišćanska:
„Prosto da si, Nemanjiću Savo!
Prosta duša tvojih roditelja!
Prosta duša, a čestito t’jelo!
Što nosili, svijetlo vam bilo!
Što rodili, sve vam sveto bilo!“
I što reče gospoda rišćanska
Na sastanku kod bijele crkve,
Štogođ rekli, kod Boga se steklo!

Pretkosovski ciklus

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*