Zaokret

Milan Drašković

Protekle noći smiren u njenom krilu,
grb u kamenu, ruševine vremena,
pokidani cvet u mračnom zelenilu –
bleda Lenora sred svetlosnog bezdana.

U predvečerje, pesma kad te opušta –
drugačiji put, drugi grad, drugi svet, Grevs.
Jezik iz mašte, most između dva ništa,
oblik prikaze princeze s imenom Grejs.

Sfumato lament za zagonetni triptih,
stišanog sveta početak zaborava,
znak kantilene odbegle u njegov stih,
drevna istina ravnodušnih bogova.

Kroz tropski pejzaž, tu, iza drugih vrata,
dama pod velom – taverna zvana ,,Vrana”.

Milan Drašković

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*