Vjetar ružu uz polje nosaše,
Na Jovin je šator nanosaše,
Gdjeno Jovo sa Marijom bješe;
Jovo piše, a Marija veze;
Nesta Jovi mrka murećepa,
A Mariji zlata žeženoga,
Onda Jovo Mari govoraše:
„Oj Marija, draga dušo moja!
Jeli tebi mila moja duša?
Jel’ ti tvrda moja desna ruka?“
Mara njemu tijo odgovara:
„Vjeruj Jovo, i srce i dušo!
Draža mi je, dragi, tvoja duša,
Nego moja sva četiri brata;
Mekša mi je tvoja desna ruka,
Neg’ četiri najmekša jastuka.“
Ostavite komentar