Čekala si me svih ovih dana,
sa ponosom ću to pričati godinama.
Kako si ljubav za mene čuvala,
od visokih prepreka i ogromnih uvala.
Svaki trenutak bez tvog dodira,
bez tople reči i unutrašnjeg mira,
kamenom strepnje udara u srce
čineći od njega, jedno malo zrnce.
Život po nekad zna biti gorak,
al pomislim, to je još jedan korak,
koji se mora u životu proći,
uveren u sebi da će sreća doći.
I sad kad si tu u mom zagrljaju,
želim da se prepustim onom osećaju,
kad ljubav lagano koritom žubori,
rekom života koju srce stvori.
Ostavite komentar