
Месец: јануар 2014.


Oprosti mi…
Oprosti mi! Pritegnu me teret tuge, nad tobom sam mor`o da se nagnem, rukom da se taknem tvoje ruke; al` ti se svetiš, svete moj, pretrnu mi ruka u tvojoj, i da kaje svoje grehe […]

Sve što mi je rekla…
Sve što mi je rekla u zvezde sam slivo, od tih zvezdica sliku sam joj skivo – ta tako su valjda nekad i skovana po tom božijem ruvu ta puceta sjajna – sve sam slici […]


Prolog za Gorski vijenac
Na Lovćen gledah u snu, s Cetinja, pun zazora, ka negda, djetinja. Ispitljiv, al’ u smjernoj molitvi, prozborih onoj svetoj kolibi: „Pjesniče, druže, duše, šta ti bi te tamo pope svog tijela prah, u gromove, […]


Među javom i međ snom
Srce moje samohrano, ko te dozva u moj dom? neumorna pletisanko, što pletivo pleteš tanko među javom i međ snom. Srce moje, srce ludo, šta ti misliš s pletivom? k’o pletilja ona stara, dan što […]

Snove snivam
Snove snivam, snujem snove, snujem snove biserove, u snu zivim, u snu disem, al’ ne mogu sitne snove, ne mogu ih da napisem. Snove snivam, snove snujem, u slike bih da ih kujem, al’ su […]

Ej, pusto more
Ej, pusto more! Ej, pusti vali! Ponosni beljci, srčani ždrali! Vi mi svu moju radost preneste, I opet zato umorni neste! Koji je od vas blaženi đoga Što j’ odn’o morem dragana moga? Il’ nije […]

Santa Maria della Salute
Oprosti, majko sveta, oprosti, što naših gora požalih bor, na kom se, ustuk svakoj zlosti, blaženoj tebi podiže dvor; prezri, nebesnice, vrelo milosti, što ti zemaljski sagreši stvor: Kajan ti ljubim prečiste skute, Santa Maria […]

Laza Kostić – biografija
Laza Kostić (Kovilj, 31. januar/12. februar 1841 — Beč, 26. novembar 1910) je bio srpski književnik, pesnik, novinar, dramski pisac i estetičar. Biografija Rođen je 1841. god. u Kovilju, u Bačkoj, u vojničkoj porodici. Osnovnu […]


Jocina Ana
Daj mi gumicu, reče Joca Sani. Želeo bih da obrišem suze našoj Ani. Nije lepo to što radi onaj Fića kvarni. Da je voli, on joj rekne, posle toga sve porekne. A pogledaj našu Anu, […]


Zimska idila
Zima je pokrila snegom doline i polja ravna, I tavne, visoke gore. Vihori snežnoga praha Po pustom viju se polju, i cela priroda ćuti, I listak poslednji vene od zimskog studenog daha Veselo puckara plamen […]




Zimsko jutro
Jutro je. Oštar mraz spalio zeleno lisje, A tanak i beo sneg pokrio polja i ravni, I sniski, trščani krov. U daljini gube se breze I kruže vidokrug tavni. U selu vlada mir. Još niko […]

Sivo, sumorno nebo
Sivo, sumorno nebo… Sa starih ograda davno Uveli ladolež već je sumorno spustio vreže, A dole, skrhale vetrom, po zemlji grančice leže; Sve mračna obori jesen, i sve je pusto i tavno, Bez života je […]

Vojislav Ilić – biografija
Vojislav Ilić (Beograd, 14. april 1862 — Beograd, 21. januar 1894) je bio srpski pesnik. Biografija Rođen je u Beogradu kao sin pesnika Jovana Ilića. Bio je bolešljiv od detinjstva i slabo je mario za […]

Noć bez svitanja
Uhvatila me za ruku i dovela do hodnika. Gledala s’visine, sa hiljadu stepenika. U crnim očima gledam strast se rađa, a meni postaje sve slađa i slađa. Lagano me uhvati i privuče ka sebi, al […]

Najduža godina
Čekala si me svih ovih dana, sa ponosom ću to pričati godinama. Kako si ljubav za mene čuvala, od visokih prepreka i ogromnih uvala. Svaki trenutak bez tvog dodira, bez tople reči i unutrašnjeg mira, […]

Cvili, tuži žeronjica, koledo!
Cvili, tuži žeronjica, koledo! Sredi noći, polunoći, Njega pita domaćine: „Kakva ti je nevoljica, Te ti cviliš sredi noći, Polunoći?“ Al’ govori Žeronjica: „Duga njiva, Nes’ orana, a široka, Nevlačena.“ Lirska narodna poezija 1

Ustaj gore naš vojvoda, koledo!
Ustaj gore naš vojvoda, koledo! Naši puti kadoviti, Praoviti. Lirske narodne pesme