Početak bune protiv dahija

Bože mili! Čuda velikoga!
Kad se ćaše po zemlji Srbiji,
Po Srbiji zemlji da prevrne
I da druga postane sudija,
Tu knezovi nisu radi kavzi,;
Nit’ su radi Turci izjelice,
Al’ je rada sirotinja raja,
Koja globa davati ne može,
Ni trpiti Turskoga zuluma;
I radi su Božji ugodnici,;
Jer je krvca iz zemlje provrela,
Zeman doš’o valja vojevati,
Za krst časni krvcu proljevati,
Svaki svoje da pokaje stare.
Nebom sveci staše vojevati;
I prilike različne metati
Viš’ Srbije po nebu vedrome;
‘Vaku prvu priliku vrgoše:
Od Tripuna do svetoga Đurđa
Svaku noćcu mesec se vataše,;
Da se Srblji na oružje dižu,
Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.
Drugu sveci vrgoše priliku:
Od Đurđeva do Dmitrova dana
Sve barjaci krvavi idoše;
Viš’ Srbije na nebu vedrome,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.
Treću sveci vrgoše priliku:
Grom zagrmi na svetoga Savu;
Usred zime, kad mu vreme nije,
Sinu munja na časne verige,
Potrese se zemlja od istoka,
Da se Srblji na oružje dižu,
Al’ se Srblji dignut’ ne smjedoše.;
A četvrtu vrgoše priliku:
Viš’ Srbije na nebu vedrome
Uvati se sunce u proljeće,
U proljeće na svetog Tripuna,
Jedan danak tri puta se vata,;
A tri puta igra na istoku.
To gledaju Turci Bijograci,
I na grada svi sedam dahija:
Aganlija i Kučuk-Alija,
I dva brata, dva Fočića mlada,;
Mehmed-aga i šnjime Mus-aga,
Mula Jusuf veliki dahija,
Derviš-aga gracki taindžija,
Starac Fočo od stotine ljeta,
Sve sedam se sastalo dahija;
Bijogradu na Stambol-kapiji,
Ogrnuli skerletne binjiše,
Suze rone, a prilike glede:
“Ala kardaš! Čudnijeh prilika”
“Ono, joldaš, po nas dobro nije.”;
Pa od jada svi sedam dahija
Načiniše od stakla tepsiju,
Zagrabiše vode iz Dunava,
Na Nebojšu kulu iznesoše,
Navrh kule vrgoše tepsiju,;
U tepsiju zv’jezde povataše,
Da gledaju nebeske prilike,
Što će njima biti do pošljetka,
Oko nje se sastaše dahije,
Nad tepsijom lice ogledaše;;
Kad dahije lice ogledaše,
Sve dahije očima viđeše,
Ni na jednom glave ne bijaše.
Kad to viđe sve sedam dahija,
Potegoše nadžak od čelika,;
Te razbiše od stakla tepsiju,
Baciše je niz bijelu kulu,
Niz bijelu kulu u Dunavo,
Od tepsije nek potroška nema,
Pa od jada svi sedam dahija;
Pošetaše brižni neveseli
Niz Nebojšu kulu Jakšićevu,
Odšetaše u kavu veliku,
Pak sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše po kavi velikoj,
Sve sjedoše jedan do drugoga,;
Starca Foču vrgli u začelje,
Bijela mu brada do pojasa,
Pak povika sve sedam dahija:
“K nama brže, hodže i ‘vaizi!
“Ponesite knjige indžijele,
“Te gledajte, što vam knjige kažu,
“Što će nama biti do pošljetka.”
Potekoše hodže i ‘vaizi,
Donesoše knjige indžijele;
Knjige glede, grozne suze rone,;
Dahijama ovako govore:
“Turci, braćo, sve sedam dahija”
‘Vako nama indžijeli kažu:
“Kad su ‘nake bivale prilike
“Viš’ Srbije po nebu vedrome,;
“Ev’ od onda pet stotin’ godina,
“Tad je Srpsko poginulo carstvo,
“Mi smo onda carstvo zadobili,
“I dva vlaška cara pogubili:
“Konstantina nasred Carigrada;
“Ukraj Šarca, ukraj vode ladne,
“I Lazara na polju Kosovu;
“Miloš ubi za Lazu Murata,
“Al’ ga dobro Miloš ne potuče,
“Već sve Murat u životu bješe,;
“Dok mi Srpsko carstvo osvojismo,
“Onda sebi vezire doziva:
“Turci braćo, lale i veziri!
“Ja umrijeh, vama dobih carstvo,
“Nego ovo mene poslušajte,;
“Da vam carstvo dugovječno bude:
“Vi nemojte raji gorki biti,
“Veće raji vrlo dobri bud’te;
“Nek je harač petnaest dinari,
“Nek je harač i trideset dinari;;
“Ne iznos’te globa ni poreza,
“Ne iznos’te na raju bijeda;
“Ne dirajte u njihove crkve,
“Ni u zakon, niti u poštenje;
“Ne ćerajte osvete na raji,;
“Što je mene Miloš rasporio,
“To je sreća vojnička don’jela:
“Ne može se carstvo zadobiti,
“Na dušeku sve duvan pušeći;
“Vi nemojte raju razgoniti;
“Po šumama, da od vas zazire,
“Nego paz’te raju k’o sinove,
“Tako će vam dugo biti carstvo;
“Ako l’ mene to ne poslušate,
“Već počnete zulum činit’ raji,;
“Vi ćet’ onda izgubiti carstvo. –
“Car umrije, a mi ostadosmo,
“I mi našeg cara ne slušasmo,
“Već veliki zulum podigosmo:
“Pogazismo njihovo poštenje,;
“Svakojake b’jede iznosismo,
“I grijotu Bogu učinismo,
“Sad su ‘nake postale prilike,
“Sad će netko izgubiti carstvo;;
“Ne bojte se kralja ni jednoga,
“Kralj, na cara udariti ne će,
“Niti može kraljevstvo na carstvo,
“Jer je tako od Boga postalo;
“Čuvajte se raje sirotinje;;
“Kad ustane kuka i motika,
“Biće Turkom po Mediji muka,
“U Šamu će kade proplakati,
“Jera će ih raja ucv’jeliti.
“Turci braćo sve sedam dahija!;
“Tako naši indžijeli kažu,
“Da će vaše kuće pogoreti,
“Vi dahije glave pogubiti;
“Iz ognjišta pronić’ će vam trava,
“A munare popast’ paučina,;
“Ne će imat’ ko jezan učiti;
“Kud su naši drumi i kaldrme,
“I kuda su Turci prolazili
“I s konjskijem pločam’ zadirali,
“Iz klina će proniknuti trava,;
“Drumovi će poželjet’ Turaka,
“A Turaka nigde biti ne će,
“Tako knjige indžijeli kažu.”
Kad to čuše svi sedam dahija,
Sve dahije nikom ponikoše,;
I preda se u zemlju poglaše,
S knjigom ne zna niko besjediti,
Ni kako će knjizi odkazati.
Starac Fočo podavio bradu,
Pa je b’jelu sa zubima grize,;
Ni on ne zna s knjigom besjediti,
Već se i on tome poslu čudi;
Ne poniče Fočić Mehmed-aga,
Ne poniče, već junak pokliče:
“Dišer more, hodže i vaizi!;
“Molt’te Boga i jezan učite
“Svaki danak a sve po pet puta,
“Ne brin’te se nama dahijama:
“Dok je nama zdravlja i pameti,
“I dok nam je biogradskog grada,;
“Mi smo kadri upraviti gradom,
“Oko grada sirotinjom rajom.
“Kad kraljevi na nas vojštit’ ne će,
“Kako će nam raja dosaditi,
“Kad nas ima u sedam dahija,;
“U svakoga po magaza blaga?
“Kakva blaga? Sve meka dukata,
“A sve pusta blaga ležećega;
“U nas, braćo, četiri dahije,
“Aganlije i Kučuk-Alije,;
“I u mene i Mula-Jusufa,
“U svakoga ima pusta blaga
“Nebrojena po dvije magaze;
“Nas četiri kada ustanemo,
“Ustanemo na noge lagane,;
“A magaze s blagom otvorimo,
“Prosućemo rušpe po kaldrmi,
“Na dukate pokupiti vojsku;
“Nas četiri velike dahije
“Na četvero razd’jeliti vojsku,;
“Na četvero k’o četiri brata,
“Poći ćemo iz našega grada
“Kroz našije sedamn’est nahija,
“Isjeć’ ćemo sve Srpske knezove,
“Sve knezove, Srpske poglavice,;
“I kmetove, što su za potrebe,
“I popove Srpske učitelje,
“Samo ludu đecu ostaviti,
“Ludu đecu od sedam godina,
“Pak će ona prava biti raja,;
“I dobro će Turke poslužiti.
“Dok pogubim kneza Palaliju
“Iz lijepa sela Begaljice,
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim i Jovana kneza;
“Iz Landova sela malenoga,
“On je paša, a ja sam subaša;
“I Stanoja kneza iz Zeoka,
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim Stevu Jakovljeva;
“Iz Lijevča gn’jezda hajdučkoga,
“On je paša, a ja sam subaša;
“I Jovana kneza iz Krsnice.
“Dok pogubim do dva Čarapića
“Iz potoka B’jelog od Avale,;
“Koj’ su kadri na Vračar izići,
“U Biograd Turke zatvoriti,
“On je’ paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim Crnoga Đorđija
“Iz Topole sela ponosita,;
“Koji s Bečkim trguje ćesarom,
“On je kadar svu džebanu kupit’
“Od bijela grada Varadina,
“I oružje, što je za potrebe,
“On je kadar na nas zavojštiti,;
“On caruje, a ja subašujem.
“Dok pogubim protopop’ Nikolu
“Iz lijepa sela Ritopeka,
On pašuje, a ja subašujem.
“Dok pogubim Đorđija Guzonju;
“I njegova brata Arsenija
“Iz lijepa sela Željeznika,
“Koj’ je kadar Topčider zatvorit’:
“Dok pogubim protopopa Marka
“Iz lijepa sela Ostružnice,;
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim do dva igumana,
“Adži-Đeru i Adži-Ruvima,
“Koji znadu zlato rastapati
“I sa njime sitne knjige pisat’,;
“Nas dahije caru opadati,
“Oko sebe raju sjetovati,
“Oni paše, a mi smo subaše.
“Dok pogubim Birčanin-Iliju,
“Obor-kneza ispod Međednika,;
“Evo ima tri godine dana,
“Od kako se vrlo posilio:
“Kudgođ ide, sve kr’ata jaše,
“A drugoga u povodu vodi;
“On buzdovan o unkašu nosi,;
“A brkove pod kalpakom drži,
“On Turčinu ne da u knežinu,
“Kad Turčina u knežini nađe,
“Topuzom mu rebra isprebija,
“A kad Turčin stane umirati,;
“A on viče na svoje hajduke:
“”More, sluge! tamo pašče bac’te,
“”Đe mu gavran kosti naći ne će.””
“A kad nama porezu donese,
“Pod oružjem na divan iziđe,;
“Desnu ruku na jatagan metne,
“A lijevom porezu dodaje:
“”Mehmed-aga, eto ti poreze,
“”Sirotinja te je pozdravila,
“”Više tebi davati ne može.””;
“Ja porezu započnem brojiti,
“A on na me očima strijelja:
“”Mehmed-aga! zar ćeš je brojiti?
“”Ta ja sam je jednom izbrojio.””
“A ja više brojiti ne smijem,;
“Već porezu ukraj sebe bacim,
“Jedva čekam, da se skine b’jeda,
“Jer ne mogu da gledam u njega;
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim kneza Grbovića;
“Iz lijepa sela Mratišića,
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim i Aleksu kneza
“Iz lijepa sela Brankovine,
“I Jakova brata Aleksina:;
“Car i ćesar kad se zavadiše,
“Kod ćesara obršteri biše,
“I nosiše od zlata kaškete,
“Popl ‘jeniše sve Turske palanke,
“Porobiše, vatrom popališe,;
“Car i ćesar kad mir učiniše,
“A oni se caru predadoše.
“I kod cara knezovi postaše,
“Mloge Turke caru opadaše,
“Sedam paša, što su opadnuli,;
“Opadnuli, pa ih pomorili;
“Oni paše, a mi smo subaše.
“Dok pogubim kneza Tavnavskoga,
“Iz Ljutica Stanka obor-kneza;
“Dok pogubim kneza Mačvanskoga,;
“S Bogatića Martinović-Lazu,
“On je paša, a ja sam subaša.
“Dok pogubim kneza Pocerskoga,
“S Metkovića Ružičić-Mijajla,
“On je paša, a ja sam subaša.;
“Dok zapalim Raču ukraj Drine,
“I pogubim Adži-Melentija,
“Koj’ je iš’o preko mora sinjeg,
“Te je vlašku ćabu polazio,
“Pak se uzgred u Stambol svratio,;
“I od cara ferman izlagao
“Za stotinu žutijeh dukata,
“Da vlasima bogomolju gradi,
“Da je gradi za sedam godina,
“Načini je za godinu dana,;
“Evo ima šest godina dana
“Kako zida pokraj ckrve kule,
“A u kule nabavlja džebanu
“I po mraku topove privlači;
“Vidiš, joldaš, da se nečem’ nada!;
“Pak ćem’ onda zaći kroz nahije,
“Te isjeći sve Srpske kmetove,
“Kako bi nam raja dodijala?”
Sve dahije na noge skočiše,
Memed-agi svi se pokloniše:;
“Fala joldaš, Fočić Memed-aga!
“Tvoja pamet pašovati može,
“Mi ćemo te pašom učiniti,
“Tebe ćemo svagđe poslušati.”
Starac Foča poče govoriti:;
“Nuto momka! i nuto pameti!
“S kojom riječi na pašaluk sjede!
“Uzmi sinko, Fočić Mehmed-aga,
“Uzmi slame u bijelu ruku,
“Mani slamom preko vatre žive:;
“Il’ ćeš vatru sa tim ugasiti,
“Ili ćeš je većma raspaliti?
“Vi možete, i Bog vam je dao,
“Tako silnu pokupiti vojsku,
“I poć’ćete, sinko, kroz nahije;;
“Jednog kneza prevarit’ možete
“I na vjeru njega domamiti;
“Svoju ćete vjeru izgubiti,
“Jednog posjeć’, a dva će uteći,
“Dva pos’jeci, četiri odoše,;
“Oni će vam kuće popaliti,
“Vi dahije od njih izginuti.
“Al’ vi tako nemojte raditi,
“Nego mene starca poslušajte:
“Ja sam gled’o u našem indžilu,;
“Ovo, naše, dugo biti ne će,
“Nego će se prom’jeniti carstvo,
“Već se, sinko, podobrite raji:
“Od harača raji otpustite,
“Nek je harač, k’o što Murat reče:;
“Prođite se globa i poreza;
“S knezovima vi se pobratite,
“Knezovima ate poklanjajte,
“Kmetovima osrednje paripe,
“S popovima u dosluku bud’te,;
“Ne bi l’ i mi uz njih preživljeli,
“Jera naše dugo biti ne će.
“A šo će nam više pusto blago?
“Da meljete, izjest’ ne možete.”
Al’ govori Fočić Memed-aga:;
“Moj babajko, ne slušam te stari.”
To izreče, a na noge skoči,
I za njime ostale dahije,
Pak na gradu baciše topove,
Na dukate pokupiše vojsku,;
Nji četiri velike dahije:
Aganlija i Kučuk-Alija,
Mula-Jusuf, Fočić Memed-aga,
Na četvoro razd’jeliše vojsku,
Nji četiri, k’o četiri brata,;
pak na gradu otvoriše vrata,
I odoše s vojskom po teftišu
Kroz njihovih sedamn’est nahija.
Prvog Srpskog kneza prevariše:
Domamiše kneza Palaliju;
I u Grockoj njega pogubiše;
I Stanoja kneza iz Zeoka
Prevariše, pa ga pogubiše
U njegovu dvoru bijelome.
Prevariše Marka Čarapića,;
Prevariše, te ga pogubiše;
I Gagića Janka buljubašu
Iz Boleča sela malenoga;
Pogubiše kneza Teofana
Iz Orašja Smederevske na’je;;
Ta i kneza Petra iz Resave,
Prevariše Mata buljubašu
Iz Lipovca blizu Kragujevca,
Te i njega mlada pogubiše,
Moravcima crkvi dopadoše,;
I tu Adži-Đera pogubiše,
A Ruvima u grad opremiše,
I u gradu njega pogubiše.
Mehmed-aga u Valjevo dođe:
Grbović se bješe osjetio,;
Pa Grbović na strani pobježe,
I dođe mu obor-knez Aleksa,
I dođe mu Birčanin Ilija,
Obojicu vata Memed-aga,
Bijele im savezao ruke,;
Pa ih vodi na most Kolubari;
A kad viđe obor-knez Aleksa,
Da će Turci oba pogubiti,
Tad on reče Fočić Memed-agi:
“Gospodaru Fočić Mehmed-aga!;
“Pokloni mi život na mejdanu,
“Evo tebi šest kesa blaga.”
Memed-aga govori Aleksi:
“Ne mogu te, Aleksa, pustiti,
“Da mi dadeš i sto kesa blaga.”;
Al’ besjedi Birčanin Ilija:
“Gospodaru, Fočić Mehmed-aga!
“Evo tebi i sto kesa blaga,
“Pokloni mi život na mejdanu.”
Veli njemu Fočić Mehmed-aga:;
“Ne budali, Birčanin Ilija!
“Tko bi gorskog upustio vuka?”
Mehmed-aga viknu na dželata
Dželat trže sablju ispod skuta,
Te Iliji odsiječe glavu;;
A Aleksa sjede na ćupriju,
Pa ovako poče govoriti
“Bog ubio svakog rišćanina,
“Koji drži vjeru u Turčinu!
“Ah Jakove, moj rođeni brate!;
“Ti ne drži vjere u Turcima,
“Đe s’ udesiš, udri se s Turcima.”
Još Aleksa govoriti šćaše,
Ali dželat govorit’ ne dade,
Trže sablju, ods’ječe mu glavu.;
Kada do dva kneza pogiboše
Na ćupriji nasred Kolubare:
Knez Aleksa, Birčanin Ilija;
Adži-Ruvim nasred Beograda,
Jednog dana, a jednoga časa:;
Viš’ njih jarko pomrčalo sunce.
Mehmed-aga konaku pohiti,
Ne bi l’ još kog Srba zastanuo,
Da još bira đekog da pos’ječe.
Al’ kad Srbi žalost opaziše,;
Iz čaršije na mah pobjegoše,
Memed-agi nijedan ne dođe.
Kad to viđe Fočić Memed-aga,
Odmah pozna, do gore uradi,
I odmah se bješe pokajao,;
Al’ se veće dockan pokajati,
Već povika dvanaest delija,
I Uzuna svoga kavedžiju:
“Čujete li, moji sokolovi!
“Brzo dobre konje posjednite,;
“Pak trčite u selo Topolu,
“Ne bi l’ Crnog pogubili Đorđa:
“Ako li nam sad uteče Đorđe,
“Neka znate, dobra biti ne će.”
Kad to čuše dvanaest delija,;
Odmah dobre konje posjedoše,
I pred njima Uzun kavedžija,
Otidoše u selo Topolu
U subotu uoči neđelje;
Na osvitak neđelji dođoše;
Prije zore i bijela dana,
I Đorđijne opkoliše dvore,
Udariše s obadvije strane,
A sa dvije strane povikaše:
“Iziđ’ amo, Petroviću Đorđe!”;
Tko će ljuta zmaja prevariti?
Tko li njega spavaćiva naći?
Đorđe se je junak naučio
Prije zore svagda uraniti,
Umiti se i Bogu moliti,;
I popiti počašu rakije:
Bješe Đorđe prije uranio
I otiš’o u donje podrume.
Kada viđe oko kuće Turke,
On se njima javiti ne ćede.;
Javi im se mlada Đorđijnica:
“Da Bog s vama, Turci, noćas bio!
“Što tražite ovđe u to doba?
“Đorđe sada pred kućom bijaše,
“Tu sad bješe, pak nekud otide,;
“A ja ne znam, kud je otišao.”
A to Đorđe i gleda i sluša.
Kad je Đorđe izbrojio Turke,
Čašu popi, a pušku potpraši,
Uze dosta praha i olova,;
Pa iziđe svojemu oboru
Među svoji dvanaest čobana;
A kad dođe, čobane izbudi,
I ovako čobanima reče:
“Braćo moja, dvanaest čobana!;
“Ustanite, obor otvorite,
“Iz obora išćerajte svinje,
“Neka idu, kuda kome drago;
“A vi braćo, mene poslušajte,
“I šarene puške potprašite;;
“Ako Bog da, te se ono steče,
“Što sam danas radit’ naumio,
“Čestite ću vas sve učiniti,
“Okovati u srebro i zlato,
“A u svilu obuć’ i kadivu.”;
Svi čobani jedva dočekaše,
Išćeraše svinje iz obora,
Pak šarene puške potprašiše
Na mah oni za Đorđem pođoše.
Ode Đorđe pravo svome dvoru,;
A kad Turke s čobanima viđe,
Onda Đorđe ovako govori:
“Čujete li, dvanaest čobana!
“Svaki jako glajte po Turčina,
“Al’ nemojte pušaka metati,;
“Dokle moja najprije ne pukne,
“Ja ću gledat’ Uzuna Memeda,
“Viđećete, što ć’ od njega biti.”
To izreče Petroviću Đorđe,
Zemlji pade, pušci oganj dade,;
Puče puška, ostat’ pusta ne će;
Đe je gled’o, Đorđe pogodio,
Mrtav pade Uzun sa kulaša.
Kad to viđe dvanaest čobana,
Na mah puče dvanaest pušaka,;
Mrtvi pade onđe šest Turaka,
Šestorica na konjma pobježe.
Na mah Đorđe viknu po Topoli,
Te sakupi jošte više društva,
Sve po tragu Turke poćeraše,;
Do Sibnice sela doćeraše,
I tu Turci u han pobjegoše,
Kami majci da ostati mogu!
Tu ih Đorđe opkoli sa društvom,
Pa on viknu u selo Sibnicu,;
Sibničani svi mu dolećeše;
tu se sasta stotina junaka,
Na mah Srblji hana zapališe,
I trojica Turak’ izgorješe,
A trojica pred njih istrčaše,;
I Srbini sva tri pogubiše.
Na sve strane Đorđe knjige posla
U svih gradskih sedamn’est nahija
Na kmetove selske poglavare:
“Svaki svoga ubijte subašu;;
“Žene, đecu u zbjegove krijte.”
Kad to čule Srpske poglavice,
Na mah oni poslušaše Đorđa:
Svi skočiše na noge lagane,
Pripasaše svijetlo oružje,;
Svaki svoga ubiše subašu,
Žene, đecu u zbjeg odvedoše,
Kad je Đorđe Srblje uzbunio
I s Turcima veće zavadio,
Onda Đorđe prođe kroz nahije,;
Pa popali Turske karaule,
I obori turske teferiče,
i udari na Turske palanke,
Sve palanke on Turske popali,
Žensko, muško, sve pod mač udari,;
Teško Srblje s Turcima zavadi.
Turci misle, da je raja šala,
Al’ je raja gradovima glava;
Usta raja k’o iz zemlje trava.
U gradove saćeraše Turke;;
Trči Đorđe od grada do grada,
I građane svagđe dovikuje:
“Čujete li, vi Turci građani!
“Na gradov’ma otvarajte vrata,
“Izmeđ’ sebe dajte zulumćare,;
“Ak’ hoćete mirni da budete,
“Da gradova caru ne kvarimo:
“Jer ako ih vi dati ne ćete,
“Izmeđ’ sebe Turke zulumćare,
“Te gradove raja načinila,;
“Gradila ih po devet godina,
“Kadra ih je za dan oboriti
“I sa carem kavgu zametnuti;
“A kada se s carem zavadimo,
“Da ustane svi sedam kraljeva,;
“Da nas mire, pomirit’ nas ne će;
“Bićemo se, more, do jednoga.”
Tad građani suze proljevahu,
I Đorđiji ‘vako govorahu:
“Beg Đorđije, od Srbije glavo!;
“Davaćemo štogod raja ište,
“Ne kvarite carevih gradova,
“Ni sa carem zamećite kavge,
“Mi ćemo Turke zulumćare.”
Pa građani ustadoše Turci,;
Na gradov’ma otvoriše vrata
Izmeđ’ sebe daju zulumćare,
Zulumćare izjelice Turke,
Predaju ih u Srbinjske ruke.
Bože mili i Bogorodice!;
Kada Srblji dokopaše Turke
Zulumćare u bijele ruke,
Pa ih staše Srblji razvoditi
Preko polja bez svijeh haljina,
Bez ćuraka i bez anterija,;
Bez saruka, u malim kapama,
Bez čizama i bez jemenija,
Gole, bose topuzima tuku:
“More, baša! kam’ poreza naša'”
U po polja Đorđe sablju vadi,;
Zulumćarske odsijeca glave.
A kad Đorđe isiječe Turke,
Isiječe Turke zulumćare,
Onda Đorđe u gradove uđe;
Što bi Turak’ po gradov’ma b’jelim,;
Što bi Turak za sječe, is’ječe;
Za predaje što bi, to predade;
Za krštenja što bi, to iskrsti.
Kad je Đorđe Srbijom zavlad’o,
I Srbiju krstom prekrstio,;
I svojijem krilom zakrilio
Od Vidina pak do vode Drine,
Od Kosova te do Biograda,
‘Vako Đorđe Drini govorio:
“Drina vodo! plemenita međo;
“Izmeđ’ Bosne i izmeđ’ Srbije!
“Naskoro će i to vreme doći,
“Kada ću ja i tebeka preći
“I čestitu Bosnu polaziti.”

Epska narodna pesma

http://www.youtube.com/watch?v=V-K3YWoblPI

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*