Početak pisanja je drugi razred osnovne. Priča o nekom zecu koji je bježao sa Šikć brda iznad sela prema Savi i postao kapetan broda nagrađena je ocjenom nedovoljan (1) zbog moga osebujnoga seljačkog jezičnog izričaja. Htio sam napustiti školu jer ja sam seljak i govorim seljački i neće meni neka gospodićna soliti pamet kako se piše i govori jer u mome selu nitko ne kaže pšenica, vrabac, dvorište nego šenica, vrebac, avlija… ali su me svejedno drugi dan šutnuli u školu.
Sljedeću nagradu dobio sam od tate i mame zbog rugalice braći. Izdevetaše me i pošteno izružiše.
U prvom razredu srednje ekonomske prijetili mi izbacivanjem iz škole zbog „ljubavnog“ pisma profesorici. Imao sam imao užasnu glavobolju. Pucala mi glava. Umjesto pisanja diktata napisao sam: “Pofesorice, mene strašno boli glava. Da sam na vašem mjestu, a vi na mome i da vas boli glava, bio bih čovjek i pustio vas s nastave!“
Tip-top! Kakva je bura nastala sljedećeg dana! Profesorica me najurila sa sata i nogitnula iz škole.
Nažalost, nisam imao sreće, vratili me!
U osnovnoj sam oduševljavao profesore prirode i povijesti svojim literarnim umijećem. U srednjoj školi sam uživao na satovima profesorice Mire Lončar koja me podsticala u pisanju.
Nekih kratkih crtica objavio sam u Šestom svibnju, lokalnom časopisu.
Po završetku Pedagoške akademije i odsluženja vojnog roka radio sam kao nastavnik hrvatskog jezika u Uštici, Donjoj Dubravi (Čakovec), Brestovcu Orehovečkom (Zabok) i od 1974. do odlaska u mirovinu 2012. u Kloštar Ivaniću.
Zbirke priča: Sjećanja, Mali Tane, Laura i druge priče, Idemo na izlet, Arap Kec, Djed Kolar. Neke priče su objavljene u raznim zbirkama Webstilus zborniku, Od osmijeha do smijeha (Web knjižara Redak Split), Pišem ti priču (GKS Samobor).
Surađujem s međugorskim časopisom Cvitak u kojem su objavljene neke kratke priče. Član sam HDKMD-a. Surađujem s časopisima Mali Pero, Kvaka, Culture centar i drugima.