Ime mi je pauk, ne prijam oko znam
Ali nijesam loš ne kradem san.
Ne plašim se sjena ni ljudskog
glasa moj dom je mreža od mojih ukrasa.
Dosta mi je da ćutim dok ti lomiš moj svijet
kao da je bezvrijedan i ničiji.
Za tebe je to prljavština a meni dom
ti mahneš rukom I srušiš moj krov.
Ne ruši mrežu nije ti na putu
to je moj dom u svili i kutu
nit po nit danima tkam
dok ti juriš kroz svijet ja trajem sam.
Ja nijesam sijenka ni slučajna mrlja
ja sam znak da je nježnost još ziva,
pusti me da živim to je sve što znam
u ćošku tvog svijeta da budem sam.
Ostavite komentar