Kamen

Dušan Matko

Vesela priča i srce deteta,
Razigrana igra svakog epiteta.
Puno ljubavi i lepih osećanja,
Iskrenih odnosa i pravih obećanja.

Sve ti bude lepo, sve ide po planu,
Kako zamisliš, ko kap vode na dlanu.
Tada stigne kazna koja pomuti ti um,
Uništi ti život, ko prosjaka baci na drum.

Srce puno ljubavi posta’ sada kamen,
Radost i lepotu zameni gneva plamen.
Boga pitaš hoćeš ikad više voleti,
Duša i srce od ljubavi ponovo oboleti.

Oko moga srca sve je sada hladno,
U mojoj svetloj duši sve postade tamno.
Ako tebe dušo, ikada prebolim,
Možda ću ponovo umeti da volim.

Da ponovo volim, da me srce boli;
Da mi vatra gori, da mi ranu soli;
Nek ponovo patim, nek mi ona krvi pije,
Prokleta ravnodušnost, samo nek mi srce kamen nije.

Ušla si u moj život, pomutila pamet,
Ljubav našu ostavljam ti u amanet.
Ušla si u moj život, srce si skamenila,
Život si mi iz korena promenila.

Dušan Matko

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*