Neprijatelj

Mladost mi je bila mračna nepogoda
koju samo katkad sunce bljeskom probi,
i u mojem vrtu sad je malo ploda,
kad nakon oluje osta u grdobi.

Evo već se jesen mojih misli šunja;
sad motiku i grablje tražim, radi truda
da izravnam zemlju plavu, punu mulja,
gdje ko rijeke velike jame zjape svuda.

No da li će cvijeće novo koje sanjam
do mistične hrane životne doći?
korijenom u zemlju pustu da uranja,

O boli! To vrijeme život jede, mrvi,
i dušman mračni što nam srca glođe
raste snažan mlazom istekle nam krvi.

Šarl Bodler

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*