Nokturno

Strahujem stalno
od suva lisca
i od livada
kad pada rosa.

Idem da spavam;
ne prenes li me,
srcem cu biti
kraj tebe skoncan.

Sta iz daljine
to jeci? Ljubav.
Vetar po oknu,
ljubavi moja!

Stavih ti nisku
alema zore.
Sto ostavljas me
sred puta toga?
Udaljis li se,
tuzice tica,
i vina nece dati loza.

Sta iz daljine
to jeci? Ljubav.
Vetar po oknu,
ljubavi moja!

Da l ikad znade,
sfingo od snega,
koliko silno
tih praskozorja
voleo bih te,
kad pljusti kisa
i s grana ruse
gnezda se trosna.

Sta iz daljine
to jeci? Ljubav.
Vetar po oknu,
ljubavi moja!

Federiko Garsija Lorka

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*