
Dok horizontom Sunce sjaji
u daljini perspektive caruju.
Sava tiho refleksije odaje,
u sutonu grad se umiruje.
Korzoom tajnog Kalemegdana,
parovi šetaju, kikot se čuje.
Mir, mir, u srcima se rađa.
U pozadini zvone zvona
crkve Arhangela Mihajla.
U dvorani plesa bele balerine
ritmično trepti blaženi aplauz,
i ako nečujan čulima sveta,
u dušama ponosno šapuće.
Zar nije lepo gledati epohu,
četiri mosta, velelepno krotka,
kako svakom ulicom nova priča zrači,
kako moćna prošlost u venama osta?
Ostavite komentar