Sve umire na zemlji – majka, mladost,
žena iznevjeri i izda drug.
Ali ti traži sebi drugu radost,
gledaj u hladni, u polarni krug.
Uzmi svoj čun, i plovi sve do pola
kroz led – I tiho zaboravu daj
negdašnju ljubav, borbu, boljku bola…
zaboravi pun strasti stari kraj.
I svikni, drhtaj otegnutih zima
umornoj duši neka bude lak,
da bude ovdje ona već sve ima
kad otuda joj doleprša zrak.
U pesmama tvojim tajnim ima sudbonosna o propasti vest. Ima kletve i u zavetima, a i sreće koju neću svest. Tu i neka snaga mami, vrela, da sam gotov reći dušom svom ko andjele da […]
Struk ti je vitak, ko crkvene sveće. Pogled – ko sablja kad blještavo krene. Ne žalim, devojko, sastanka sreće – Pusti, ko žreca, na lomaču mene! Sreću ne zahtevam. Ni ruke nežne. Zar da te […]
Svuda smo. I nigde. Kročiš, i zimski te vetar sreće. U crkvi, po danu i po noći, peva i gasi nam sveće. I često se čini – u tami, kraj zida, na uglu, daleko, gde […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar