
Skrovišta djetinjstva
Mi stanujemo u proljećima i jesenima, po gnijezdima u krošnjama i granama. Naše je oči vilenjak oprao u jezeru što je upilo vidik neba. Stanujemo u cvijeću vrh sijena na travi po ambarima, pojatama i […]
Mi stanujemo u proljećima i jesenima, po gnijezdima u krošnjama i granama. Naše je oči vilenjak oprao u jezeru što je upilo vidik neba. Stanujemo u cvijeću vrh sijena na travi po ambarima, pojatama i […]
Razigrani konjići poletni Po aleji, griva dugi vali… Ja te volim, grade zagonetni: Zavoleh te u prvoj pečali. Čudno pamtim: duša kao rana Zapečena, u bunilu sniva. .. Ko igračka sad sam razigrana, Ko papagaj, […]
Shvati čoveče, shvati dok si mlad, da si pepeo i već davna prošlost, da si večnost i svetla budućnost. Spoznaj svoju suštinu i videćeš istinu. Putnik si na večnoj stazi, zato pravim putem gazi. Ljubi […]
Ako se volite ljubavlju koja buja u samoći, od razdaljine, koja je više od sna nego od svesti, i po rastanku drhtaćete od miline, mognete li se još ikada sresti. Vi koji se volite ljubavlju […]
Dušu mi pokloni. Mene rastužuju ti krvi požari što iza sebe ostavljaju pepelište, te oluje što nište ženina snevanja blaga. Dušu mi pokloni, u ljubavi ja bih htela do u večna vremena da sve ostavlja […]
Osećam večeras,dok posmatram laste I pupoljke rane, Kako srce moje polagano raste, Ko vidik u lepe nasmejane dane; Kako s mladim biljem postaje sve veće I lako ko krilo, I kako mu celo jedno nebo […]
U rudnicima, u Sibiru Strpljenje vaše nek’ ne klone, Jer vaša dela ne umiru, Ni uzvišene težnje one. Nada, ta verna sestra zala U podzemlje će mračno sići Da bi vam bodrost održala I željeno […]
Trenutka ja se sjecam sjajna, kada preda mnom se ti pojavi ko prividjenje, kao tajna, i ko ljepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, a kinjile me strepnje taste, tvoj njezni glas mi […]
Uhvatila me za ruku i dovela do hodnika. Gledala s’visine, sa hiljadu stepenika. U crnim očima gledam strast se rađa, a meni postaje sve slađa i slađa. Lagano me uhvati i privuče ka sebi, al […]
U ljiljan ću bijeli Uronit srce svoje, Da ljiljani dahom svojim O dragoj mojoj poje. Nek pjesma dršće mala Ko cjelov živi njen. Što negda mi ga dala U sladak, blažen tren. Hajnrih Hajne 2
Zastor je pao. Konac drame. Već idu kući gospoda i dame. A da li im se komad dopo? Po pljesku sudeć nije propo. Priznanje zahvalnoga svijeta Ubro je poznati poeta. No sad je kuća posve […]
Gledam tebe, tico mala I skučene tvoje dvore, Pa se pitam: kako ti je Bez tvog druga i bez gore? U tavnome sjenu kruga, Gdje se bol i tuga slama, Zar ti srce jošte živi […]
Zvjezdice se nebom zlate, Među njima mjesec plovi, A po kuća cijela sela Svijetle se svuda krovi. Po šumici glasak bruji, Tičice ga mile daju, A bubica sitna zuji Po mjesečnom leti sjaju. Pirka vjetrić […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP