Ima nešto u tom što me nećeš
Ima nešto u tom što me nećeš, ostavljaš mi vremena za druge. Vidim kako veselo oblećeš kao leptir oko moje tuge. Ima nešto u tom što me nećeš, nešto čemu ni sama ne znaš ime. […]
Ima nešto u tom što me nećeš, ostavljaš mi vremena za druge. Vidim kako veselo oblećeš kao leptir oko moje tuge. Ima nešto u tom što me nećeš, nešto čemu ni sama ne znaš ime. […]
Glavni junak jedne knjige došao mi da se žali divno bješe glavnim biti dok me nisu pročitali. Svijetu je svega dosta ničeg željan nije osim – glavnih junaka. Saznali su moje mane moje tajne moje […]
U ljiljan ću bijeli Uronit srce svoje, Da ljiljani dahom svojim O dragoj mojoj poje. Nek pjesma dršće mala Ko cjelov živi njen. Što negda mi ga dala U sladak, blažen tren. Hajnrih Hajne 2
Zvjezdice se nebom zlate, Među njima mjesec plovi, A po kuća cijela sela Svijetle se svuda krovi. Po šumici glasak bruji, Tičice ga mile daju, A bubica sitna zuji Po mjesečnom leti sjaju. Pirka vjetrić […]
Dušan „Duško“ Radović (29. novembra 1922 — 16. avgusta 1984) je bio pesnik, pisac, novinar, aforističar i TV urednik. Rođen je u Nišu. Bio je glavni urednik „Pionirskih novina“, urednik Programa za decu Radio Beograda, […]
Naša je ljubav bila kratkog veka, Trenutak jedan – tek godinu dana. I rastavi nas naglo sudba preka, Bez uzdisaja, bez suza, bez rana. U svađi nam je proslo pola dana; U pomirenju mučnom pola […]
Petooko blistavo prozorsko krilo Zagledalo se u Kolubaru i maljin Dolazak moj od kako se odjutrilo Ceka se ko broj jos nevidljiv u daljinu Na podu stoji naramak slame nove Ima na njoj bar stotinu […]
Ja mislim da smo svi redom iz lepe ljubavi rođeni, ogromne, čudne i drhtave kao jasike zelene. Posle su došle kolevke, cucle i zubi, i ostalo. I noći kad smo kmečali. I pelene. Pelene. Pelene. […]
U mirisnom kraju kojim sunce žari, Pod purpurnim svodom palmovih stabala, Otkud lenjost plavi oči poput vala Ja videh kreolku još neznanih čari. Bleda joj put žeže; smeđa čarobnica, Dok, visoka, tanka ko lovac korača […]
Dok udišem miris tvojih toplih grudi, sklopljenih očiju, u jesenje veče, ja ponovo vidim te obale sreće gde jednoličnoga sunca oganj rudi; lenjivo ostrvo gde priroda nudi svoje divlje voće i čudno drveće; ljude čije […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP