Tamara

Mladen Medić

Spustih se na dno pećine,
prateći tvoje mirise.

Tamo si igrala za mene
poput indijske boginje.
Na bokovima sablje i srpovi.
Oko pupka,
dijamantski lukovi.

Stopalima snažnim
plavkastu si prašinu dizala.
Zmiju si probudila,
te je oko nas gmizala.

I zmija je kružila,
oko kruga mlečno beloga
gde si igrala Tamara,
kao baha zanesena.
I zmija je glavu podigla,
na njoj venac od bršljana
a ti si bila Saloma,
tajna kraljica Levanta.

Ja nisam bio Ja.
Utroba je govorila.
Ptica je moja pobegla,
sred pijanih krikova:
„Ujedi!Sa blicevima
prestani!
Ubij!U bojama
nestani!“

Jedan trzaj
tajnoga ti mesta,
zmija glavu spusti
i utroba nesta.

Žrtva dobrovoljna?
Žrtva iznudjena?
Kako za koga.
Pitaj pticu što leti
do stepena entoga.

Mladen Medić

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*