„Laži istina ne smeta, ona i hoće da su iste,
slobodu lažnu forsira, da provuče anarhiste!“
„Govore meni da istine su dvije,
Ne može to tako, onda jedna nije!“
„Cvaki potez da drugog zaboli,
samo će ovog prvog da razboli!“
„Kad istinu ljubiš, tad sreću ne gubiš!“
„Pogledajmo decu kako silno stoje,
bezgrešni i čisti svako dobro broje,
istinu znaju pred očima im blista,
ne treba im umovanje da sleduju Hrista“.
„Mi odrasli često pravimo probleme,
ološasmo kroz život pa pokrećemo teme,
a kad bi se preslišali kroz zapovesti deset,
šta je istina a šta laž, ne bi bilo dileme“.
„Dobrota ljudska najveća je sila,
iako deluje da je samo mila,
aj probaj sokole, ti to da izdržiš,
da vidiš kol’ko lakše je, drugoga da ružiš“.
„Zapamtimo braćo, ko su preci naši,
istorija govori da l’ ih iko plaši,
jer ima sila neka u ovome rodu,
i samo slogom dišimo istinsku slobodu!“
„I kad nemaš snage više da se boriš,
nikada ne prestaj drugoga da voliš,
ako kreneš tako da ništa nisi dao,
znaj dušo moja da tek tad si pao“.
„Vatru vatrom nikad ugasiti nećeš,
tada se samo, ka dubljoj jami krećeš“.
„Ti Presveti Bože, premudrosti naša,
iz ljubavi rekao si, odluka je vaša.
Svaki dah sa Tobom, misao je bolja,
ko sam da se mešam, kad slobodna je volja“.
„Gde pokupismo gospodo od bezumnog znanje,
pa postasmo svoje imovine imanje?“
Pobedimo rode, taj mrski svet u sebi,
da ovaj svet nam spolja, naudio ne bi!“
„Čitam čitam često, pišeš Fejsbuk statuse,
ekologiji, vazduhu, tome se prikloni,
i gle beskućnik gladan ispred tvoje kuće,
vičeš fuj što smrdi, hitno "ovo" skloni“.
„Ako ćemo ovog sveta da se strašimo,
da l' istinu večnosti mi debelo mašimo?
Svetskoj ili Božijoj, pravdi li mi služimo?
Pa onoj kojoj služimo, tu moć mi i dužimo!“
„Neće srećo nikada, duša da nam pada,
ako u njoj žive, ljubav-vera-nada,
da ti noge oduzmu, kažu kraj je sreći,
optimizma ako nema, invalid si veći!“
Čujem čujem glasno, ma ovde je loše, zle mi misli šapćeš, podmuklo se žališ, a udeliš li redovno prosjaku kad prođe? Hajd’ učini nešto, pre što drugom svališ. Čujem čujem glasno, ma baš je rasulo, […]
Sujeta ljudska, jao što je gadna, kao da je svake tuđe stvari gladna. Tako je slaba, u njoj ne sija ništa, Svak’ ko je ima, tu su mu utopišta. Nego, tako je i glupa, ničemu […]
Upalila sam sveću, i u Tebe gledam. Borim se da uspem, sve da Tebi predam. Kad pred Tobom stanem, više reči nema, neka pokajanje počne da se sprema. Odakle meni pravo, da ja Ti ime […]
Ostavite komentar