Hilandar

Nemanja Zivlak

Zvono manastirsko daleko se čuje,
I teče molitva stare srpske lavre;
To Gospod blagi milo pravoslavlje,
U žeženo zlato kao kovač kuje.

Tamo gdje se posno vjekovima spravlja.
Gdje se niko krivo još zakleo nije,
Od kad sunce s neba Svetu Goru grije.
Istočniče bistri milog pravoslavlja!

Moja duša hoće gdje je Sava Sveti
Obnovio temelj duhovnoga zdanja,
Čekajući novo Ljeto Vavedenja
Uz slavopoj Hristu i Presvetoj Djevi.

Duhovno utočište Stefana Nemanje.
Prag, sasude, kivote i ikone svete,
Cjelivati hoću kao majku dijete;
Dok mi duša sluša monaško pojanje.

Najsjajnija zvijezdo pravoslavnog neba,
Okrepljenje tijelo hoće s tvog izvora
Da zahvatim vode iz Savinog bunara
I zatražim mrvu beskvasnoga hljeba.

Da mi se radosno osmjehne lice,
Kad u srećnom času dođem ti pred vrata,
Najdivnija kruno duhovnoga zlata;
Hilandare stoni, srpska prestonice.

Nemanja Zivlak

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*