Ako sam prešao ovaj svijet,
Od početka do njegovog kraja,
Ja sam samo još jedan siromah,
Bez rodne kuće i zavičaja.
A ona kuća bez krova i roga,
Šta sam puta tu spavao uz miris krušaka;
Tu bješe ognjište đeda pokojnoga
Ej, živote, i muko seljačka.
I drača što se na bunar splela,
Prozora nema i jezeri voda.
Kakva nas je sila ovako proklela
Da jasen niče iz predačkog poda.
Ostavite komentar