Iznenada, kao žar ugaslog vulkana;
Prikradi se u miru poponoćnog časa,
I zagrli u postelji bez slova i glasa,
Nekog ko te čeka do rođenja dana.
Tražio sam te ploveći do iskona,
Tvojih očiju sjaj, kao zrake sunca;
Nađoh te u damarima samo moga srca,
Sakrivenu iza kula Vavilona.
Pomisliš li nekad da čeznem za tobom;
Prosutom niskom bijelih bisera?
Neotkupljen rob samo svojih želja,
Danju snove snivam ratujuć sa sobom.
Dođi po tragu gdje još gore želje,
U carstvo požuda za tvojim likom;
Nijemo te zovem sa usana krikom:
Dođi mi u snove da mi dođe sve!
Ostavite komentar