Ponekad tako

Marina R. Drobnjaković

Ponekad tako, o tebi mislim.
Ponekad tako, da te ljubim, ja bih htela.
Ponekad tako, smajlija ti posaljem,
ponekad tako, molim se za tebe,
a ne znam da li bih smela!

I cekam strpljivo da mi se javis,
ljubim na slici tvoje oci crne,
a moje usne od poljupca tog,
drhte ko nezne, uplasene srne.

Ja zelela bih da me volis,
da miluju me ruke tvoje,
ja htela bih da naslonim glavu
na tvoje rame,
ali se moje oci boje.

Ponekad tako, ludujem sama
dok tama se oko mene spusta.
Uz svetlost svece, pisem ti ime
u srcu,
al moja zelja ostaje pusta!

Ponekad tako, pesmu ti napisem,
poruku posaljem uz muziku neku,
al sta mi vredi da potajno zelim,
kad ti neznas da si mi sve na svetu.

Ponekad tako, mastam o nama,
o nasoj deci,
ponekad tako, pitam te tiho,
da li me volis, a ti mi reci!

Marina R. Drobnjaković

3

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*