Aleksa Šantić stihovi
Đuri Jakšiću
Sa obale sinjeg mora Gledam jednu st’jenu golu, Šibaju je b’jesni vali, Predavaju ljutom bolu. Ona trpi sve udare, Trpi muke, jade same. Ta stijena usred mora, Na tvoj život potsjeća me. I tebe su […]
Pred ikonom Svetog Save
Na istoku zora plava Prvim zrakom prosijava, Iz ložnice ja ustadoh, Pred ikonu divnu stadoh Svetitelja Save, Naše srpske slave. Skrstih moje ruke dvije, – Mlađano mi srce bije, Pa iz čistog osjećaja, S dušom […]
Gledao sam
Gledao sam potok bistri Kako skladno bruji, A prate ga razdragani Sa pjesmom slavuji. Pa mi srce zadrhtalo Od tog skladnog hora, Zadrhtalo, a ja kliknuh Kroz tišinu gora: „Čuj me nebo, čuj me Bože, […]
Aleksa Šantić – biografija
Aleksa Šantić (Mostar, 27. maj 1868. – Mostar, 2. februar 1924) je bio srpski pesnik i akademik. Rođen je u Mostaru, od oca Rista i majke Mare, gde je proveo većinu života. Otac mu je […]
Moja otadžbina
Ne plačem samo s bolom svoga srca Rad zemlje ove uboge i gole; Mene sve rane moga roda bole, I moja duša s njim pati i grca. Ovdje, u bolu srca istrzana, Ja nosim kletve […]
O klasje moje
O klasje moje ispod golih brda, Moj crni hljebe, krvlju poškrapani, Ko mi te štedi, ko li mi te brani Od gladnih tica, moja muko tvrda? Skoro će žetva… Jedro zrnje zrije… U suncu trepti […]
Pretprazničko veče
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zâri. Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi časi neosjetno teku. Napolju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, […]
Ostajte ovdje
Ostajte ovdje!…Sunce tuđeg neba, Neće vas grijat kô što ovo grije; Grki su tamo zalogaji hljeba Gdje svoga nema i gdje brata nije. Od svoje majke ko će naći bolju?! A majka vaša zemlja vam […]