Ne plačem samo s bolom svoga srca
Rad zemlje ove uboge i gole;
Mene sve rane moga roda bole,
I moja duša s njim pati i grca.
Ovdje, u bolu srca istrzana,
Ja nosim kletve svih patnji i muka,
I krv što kapa sa dušmanskih ruka
To je krv moja iz mojijeh rana.
U meni cvile duše miliona –
Moj svaki uzdah, svaka suza bona,
Njihovim bolom vapije i ište.
I svuda gdje je srpska duša koja,
Tamo je meni otadžbina moja,
Moj dom i moje rođeno ognjište.
Kud god okom glednem Tebe vidim, Bože! Pa u srcu s’ mome Tebi hvale množe. Zemlju, more, zvijezde Ti nama podari, I potrebne sv’jetu Svakojake stvari. Ti nam dade zoru, Tici milnog glasa, Pa i […]
Sjutra je praznik. Svoju svjetlost meku Kandilo baca i sobu mi zâri. Sâm sam. Iz kuta bije sahat stari, I gluhi časi neosjetno teku. Napolju studen. Peć pucka i grije. Ja ležim. Ruke pod glavom, […]
Copyright © 2013 - 2023. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP
Ostavite komentar