Dobriša Cesarić pjesme
Skriveni bol
Netko sa svojim bolom ide Ko sa otkritom ranom: svi neka vide. Drugi ga čvrsto u sebi zgnječi I ne da mu prijeći u suze i riječi. Rad’je ga skriva i tvrdo ga zgusne U […]
Pjesma o smrti
Doći će jesen bez uvelih grana, Bez kiše, bez tuge, bez vina će doć. Gle, ona neće imati danā: Imat će samo jednu noć! Crnu će zimu vrijeme nam dovuć, Al snijeg te zime neće […]
Pjesma o tišini
Ona se uvijek javi kad zanoća. U večernjici svako veče sija. U tami bdije, u lišću ćarlija, a njena sestra zove se Samoća. Ne laže nikad. Ne osvaja zvukom. Blagoću ima stare mame. Ko dobar […]
Mala kavana
Mala kavana. Treperenje sunca i stol u kutu za dvoje – Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?! Mjeseče, ljubav je u meni rasla, al’ nikom to ne htjedoh reći. Bio sam […]
Balada iz predgrađa
I lije na uglu petrolejska lampa svijetlost crvenkastožutu na debelo blato kraj staroga plota i dvije, tri cigle na putu. I uvijek ista sirotinja uđje u njezinu svjetlost iz mraka, i s licem na kojem […]
Voćka poslije kiše
Gle malu voćku poslije kiše: Puna je kapi pa ih njiše. I bliješti suncem obasjana, Čudesna raskoš njenih grana. Al’ nek se sunce malko skrije, Nestane sve te čarolije. Ona je opet kao prvo, Obično, […]
Dobriša Cesarić – biografija
Dobriša Cesarić Dobriša (Dobroslav) Cesarić (Slavonska Požega, 10. januar 1902 — Zagreb, 18. decembar 1980) bio je hrvatski i jugoslovenski pesnik. Detinjstvo je proveo u Osijeku, maturirao u Zagrebu, gde je i studirao na Filozofskom fakultetu. Bio je bibliotekar Škole narodnog zdravlja u Zagrebu […]