I lije na uglu petrolejska lampa
svijetlost crvenkastožutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđje
u njezinu svjetlost iz mraka,
i s licem na kojem su obično brige
pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
a morao bi proć;
I lampa gori,
i gori u magli,
i već je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
i vele da bolestan leži,
i nema ga mjesec, i nema ga dva,
i zima je već,
i sniježi.
A prolaze kao i dosad ljudi,
i maj već mirise –
a njega nema, i nema, i nema,
i nema ga više.
I lije na uglu petrolejska lampa
svijetlost crvenkastožutu
na debelo blato kraj staroga plota
i dvije, tri cigle na putu.
Ostavite komentar