Kad svojevrsno volimo
Moje srce s tvojim jednako diše
Sebično je i suludo u ljubavi misliti
„Volim te jače, volim te više…“
Da osmijehe naše ograničim
„Volim te“ bi bilo pričvršćena stijena
Zemaljske foneme za nebeski glas vežimo
Nas vuku konci Svevišnjeg, medena
Pokrenula si pjesmu
A poet ćutao nije
Ti mi jezik ko konce razdvoji
Pa pokaza da sve iz jednog klupka vrije
Gdje li nađe taj čun ?
Da u vodi se njiše kako vidje?
Kako mu otvori usta vodu da pije
Kad i onako utoljen veli Ja te volim više
Ni čun ni more granice ne vide
Ja u tebi, a ti si svuda
Da od toplih struja ne spoje se nebo i more
Umjesto Volim te recimo
Ti si lud
Ti si luda
Ostavite komentar