Dvije su noći za nama i dvije fugure
Jedna mamurna leži i čašu prosipa
Druga gazi po vinu
A sjetno haljinom leprša u daljinu
Pa u čašu bez dna dno dosipa
Boljeli su vražiji zubi
I cvijeće na grudi kada legne
Sada kad sve saberem nikad kao tada
Tišina nije umjela da strada
Zaustavih je kod obojene kuće
Prije no što htjede pored nje da prođe
Upitah
Zar se zagrljaj ko obruč u prečnicima mjeri
I nema viteštva liše konca kraja
I sve tek tako pati kad samo mi smo sivi
Zar noga preko praga jedino unazad živi
Zašto bi htio iluziju
Odgovaraš dok slušam te na stijeni
Ne budi tako salomljiv pred prašinom
Đubrovnik svejedno služi joj po namjeni
Prava je sreća gledati
Kako energije kruže oko nas
I ja bih da im beznadežno pozovemo Bis
Dok sve podrhatava i bježi nam pod nogama
Ko zna šta bi bilo da nam uputi nisu dati
Kako da se očima dugo uočavamo
Konduktera ispitujemo dok voz mijenjamo
Čiji sam, gdje sam i koliko je sati
Vrijeme je za zbogom
Konačno završavaš
Bliže se talasi, brže ih osjećam
So koju sam u kosi disao
Voda koju si sa vrata pila
Idu ka gore gdje nebo na more podjeća Ne idi
Već smo se rastali…
Već smo se rastali….
Ostavite komentar