Jutarnja tužaljka
O, nestašna i draga djevojko, Kaži meni, što sam ti skrivio Da me stavljaš na muke goleme, Da zadanu riječ svoju kršiš? Sinoć si mi prijazno stiskala Ruke, milo šaputala riječi: Da, doći ću, sigurno […]
O, nestašna i draga djevojko, Kaži meni, što sam ti skrivio Da me stavljaš na muke goleme, Da zadanu riječ svoju kršiš? Sinoć si mi prijazno stiskala Ruke, milo šaputala riječi: Da, doći ću, sigurno […]
Nećemo više tako kasno Lutat u noćni sat, Premda će grud još ljubit strasno I mjesec jednak sjat, Jer korice mač troši jak, A duša troši grudi, Predah i srcu treba čak, I ljubav odmor […]
Žao mi je vas, o vi jadne zvezde, Što tako divno i jasno sijate, Nevoljenome svetleći brodaru, Bez nagrade od boga a i ljudi, Ne znate, bedne, šta reč ljubav znači, Niti ste za njen […]
Mislim na tebe kad se od sunca zapali pučina sva, Mislim na tebe kad mesec ustreptali kladencem tka. Vidim te kad na putu dalekom spazim uzvitlan prah, sred noći, kad čoveka na uskoj stazi obuzme […]
Na konja! srce burno reče; poleteh skoro isti tren. Ljuljuškaše već zemlju veče, gorom se plela noćna sen; ramena hrasta-ispolina već zaogrnu maglen skut, iz žbunja gledaše me tmina stotinom očiju uz put. Mesec se […]
Geteova poezija ⇒ ČITAJ „Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovekovu narav kao smeh.“ „Pametnom čoveku je skoro sve smešno, mudrom skoro ništa.“ „Ljubav je slatko ropstvo, brak je ropstvo bez slasti.“ „Nikad nije […]
Idi, brajko, u šumu Koja ti je prva, Pa se uči od hvatova Posečenih drva. Ne bi niko oborio Šumu kolika je, Da ne dade šuma sama Sekiri držalje. Jovan Jovanović Zmaj 7
Ljudi ulaze u kuće. Otvaraju kutiju sećanja. Zatvaraju svoje prozore. Onda još malo Kao krišom Gledaju kroz zavesu na asfalt u zaklaćeni krug Bačen sa neke lampe. Iza reke Ljudi ulaze u kolibe od blata […]
„Moj dobri rode, svi su lagali, I tvoj su vidik sav pomračili; Za svojom srećom samo tragali, I svuda krali, i sve tlačili. I mesto mleka, krv su sisali, U stradanjima tvojim dugima, Tvoje su […]
Znam da si skriven u morima sjanja. Ali te stigne duh koji te sluti; Nebo i zemlja ne mogu te čuti, A u nama je tvoj glas od postanja. Jedino ti si što je proturečno […]
Ja sam gazio u krvi do kolena, I nemam više snova. Sestra mi se prodala I majci su mi posekli sede kose. I ja u ovom mutnom moru bluda i kala Ne tražim plena: Oh, […]
Poezija Dušana Vasiljeva ⇒ ČITAJ Dušan Vasiljev (1900 — 1924) bio je srpski pesnik, prozni i dramski pisac, jedan od najznačajnijih srpskih ekspresionista. Život Rođen je u Velikoj Kikindi, tada u Austrougarskoj, 19. jula 1900. […]
Bože sveti, podrži nam Knjaza zdrava, krepka, ohola i slavna, jer na zemlji nit je kadgod bilo, niti će Mu ikad biti ravna. Ovaj narod vrlo dobro znade da je stvoren samo Knjaza radi, da […]
Ja pevam grla čista kao što drvo lista pevam kroz lavež pasa kao što pšenica klasa pevam, s grumenom zemlje u šaci kao što sin peva o Majci i molim anđele dečicu bestelesnu da mi […]
Copyright © 2013 - 2025. Prelepa poezija | Izrada sajta - OP