
Po čuvenoj priči
Sa dalekog severa
Lovci na vukove
Bodež sa dve oštrice
Umoče u svežu krv
Balčak pobodu u led
I ostave u snežnoj pustinji.
Gladan vuk
Oseti krv nadaleko
Pogotovu na čistom oštrom vazduhu
Pod visokim mraznim zvezdama
I brzo pronadje krvavu udicu.
Oblizujući krvavu sukrvicu
Poreže jezičinu
I svoju toplu krv
Lapće s hladnog sečiva.
I ne ume da stane
dok se ne skljoka
Nadut od sopstvene krvi.
Kad su takvi vukovi
Koji se najteže love
kakvi li su tek ljudi
Pa i čitavi narodi
A pogotovu naš
Koji se vlastite krvi
Ne može nadostiti
I pre će nestati
Nego se osetiti
Da će krvav bodež
Ostati
Jedini
Spomenik
I krst
Iznad nas.
Epigon Vaska Pope između ostalog. Vreme će pokazati da je bio minoran pesnik.