Ljuštura

Dušan Matko

Šta ostane od čoveka koji je jednom voleo,
Koji je jednom dao celog sebe u ljubavi?
Šta ostane od čoveka koji je jednom živeo za nekog,
Koji je smisao života video u nekom?
Šta ostane od čoveka koji biva povređen,
Od čoveka koji je uništen i ubijen iznutra?
Živi mrtvac koji hoda zemljom.
Šta ostane od čoveka koji se žrtvuje za druge,
Koji uzima od sebe dajući drugima.
Od svojih usta uzima hraneći tuđa.
Šta ostane od čoveka čije srce posta’ kamen,
Čija duša postade crna rupa puna prašine?
Šta ostane od puža kojem slome kućicu,
Od puža golaća kada izgubi dom?
Šta ostane od ptice kojoj rasture gnezdo?
Šta ostane od čoveka kada izgubi sposobnost da voli?
Od čoveka koji se boji vezivanja
ne bi li ponovo bio povređen.
Šta ostane od čoveka koji je pogođen direktno u srce?
Sa prostrelnom ranom u centru duše.
Čija unutrašnjost biva demolirana.
Šta ostane od čoveka koji je bačen u vrtlog tame,
Pušten na milost i nemilost svog uma,
Koji se bori protiv najgore verzije samoga sebe?
Šta ostane od čoveka koji je umirao i ustajao iznova i iznova,
Koji je verovao u ljubav i bivao povređen ponovo i ponovo?
Od čoveka koji je video zrno ljudskosti u ljudima,
Koji je verovao kada su ga lagali,
Koji je pomagao kada su ga koristili.
Šta ostane od takvog čoveka?
Ostane samo ljuštura onoga što je nekad bio…

Dušan Matko

Ostavite prvi komentar

Ostavite komentar

Vaša imejl adresa neće biti objavljena.


*